Od 18. do 20. rujna, u prekrasnom ozračju otoka Krka, u mjestu Punat kod sestara karmelićanki, održana je duhovna obnova za djelatnike DV Zdenac Mali, Zaklade „Učim živjeti s Bogom“ i Zdenca. Duhovnu obnovu predvodio je o. Smiljenko Brnadić, karmelićanin.

Susret smo započeli snažnim podsjetnikom na naše poslanje:

Pozvani smo na veliko poslanje – odgajati Isusove učenike. Ne samo slušatelje, ne samo simpatizere, nego učenike koji žive ono što vjeruju. Učenike koji hodaju putem koji nam je pokazao Isus Krist – putem ljubavi, služenja i predanja.

Naša vizija i misija pozivaju nas da budemo ljudi u pokretu. Ne ljudi koji stoje na mjestu, nego oni koji rastu, traže i grade. Ljudi koji pronalaze vlastito ispunjenje – ne kao prolazni osjećaj, nego kao način življenja. To ispunjenje rađa duboku pripadnost: svijest da nismo sami, da smo dio živoga tijela, zajednice koja diše jednim srcem.

Budimo učenici koji hodaju, mole i služe. Budimo Zdenac iz kojeg teče život – tih, ali postojan; ponizan, ali snažan.

Nasljedovati Isusa znači hoditi za Njim, korak po korak, razvijajući unutarnji vid koji nas uči gledati svijet Njegovim očima. To je blizina koja se ne nameće, nego se živi; blizina koja oblikuje nutrinu i polako se pretače u naše ponašanje, odnose i služenje drugima.

Susret sa strancem – biti u pokretu

Nakon uvoda uslijedila je sveta Misa, a potom prvo predavanje „Susret sa strancem“.

Promišljali smo o Filipu koji, po Božjem naputku, odlazi ususret čovjeku kojega ne poznaje. Filip je u pokretu: ide, trči, ostaje na putu i onda kada je put pust. Ne zaustavlja se zato što ne razumije sve što mu je Bog rekao.

I mi smo pozvani izvršavati Božji nalog čak i onda kada ga u potpunosti ne razumijemo. Pozvani smo vjerovati i onda kada nemamo sve odgovore.

„Bože, ne razumijem, ali vjerujem.“

Druga tema bila je „Kako možemo živjeti za Boga“.

Pozvani smo živjeti uzajamnost i svakom čovjeku pristupati s milosrđem. Ne udaljavati se od Božjega naloga, nego ostati otvoreni njegovu vodstvu i onda kada nas poziva izvan naših sigurnosti.

Promišljali smo i o odnosu znanja, moći i oholosti, nasuprot poniznosti, milosrđu i ljubavi. Istinska snaga nije u tome da sve znamo i možemo, nego da znamo biti ponizni pred Bogom i čovjekom.

Božje milosrđe – učiti živjeti iz Njegove blizine

Treća tema bila je Božje milosrđe kroz tri prispodobe. U njima smo ponovno otkrivali Boga koji traži, čeka, oprašta i raduje se čovjeku.

Pozvani smo što više živjeti za Boga i biti u Njegovoj prisutnosti. Upoznajmo ga iznova svakoga dana. Rastimo u Bogu i njegovoj prisutnosti. Razmatrajmo Božju Riječ i nastojmo je živjeti u svakodnevnim susretima, odnosima i služenju.

Duhovna obnova bila je prožeta molitvom i zajedništvom. Nakon predavanja slavili smo svetu Misu, a potom je uslijedilo klanjanje – vrijeme tišine, predanja i osobnog susreta s Gospodinom.

Posljednjega dana razmatrali smo snagu zagovornih molitvi. Molitva za drugoga čin je ljubavi i služenja. Kada zagovaramo, svoj pogled širimo izvan sebe i svoje potrebe te pred Boga donosimo život, radosti, teškoće i potrebe drugih.

Tako učimo biti zajednica koja ne živi samo za sebe, nego nosi jedni druge pred Gospodina.

Nakon zajedničkog ručka krenuli smo svatko prema svojoj svakodnevici. Vraćamo se na svoja radna mjesta, u obitelji, susrete i obveze – ali s novim poticajem da ostanemo ljudi u pokretu.

Da hodamo s Isusom.
Da molimo.
Da služimo.
Da razmatramo i živimo Božju Riječ.
Da rastemo u Njegovoj prisutnosti.
I da svojim životom budemo Zdenac iz kojega drugima teče život.

Neka ono što smo primili na ovom susretu ne ostane samo lijepo iskustvo, nego neka postane način našega življenja i služenja.

N.M.